12.01.2006.

Bismillah

Tresla sam se ni sama ne znam zbog cega, jednostavno kao prut na vjetru.Pogledala sam oko sebe i vidjela onu svoju istu doktoricu koja me je vodila kroz cijelu trudnocu i doktora koji je tu noc bio dezurni te babicu i medicinsku sestru.pricali su nesto valjdar o pripremama a onda mi se okrenula G. (doktorica koja mi je vodila trudnocu) da je srce blizanca “A” sporije kucalo zato sto je spavao a samo Allah zna zbog cega je varirao ritam njegovog srca isao od 70 pa do 200 otkucaja. Vratilo mi se malo svijesti i znala sam sta se desava i zasto sam tu gdje jesam, bilo je puno lakse a i sam carski rez sam prihvatila ko konacno rjesenje a neznajuci da mojim brigama i bolovima tek dolazi pravo vrijeme.Lezala sam i razgledala oko sebe dok su me vozili pustim hodnicima bolnice, znam da je bilo hladno kad sam stigla u operacionu salu.I dalje sam se tresla pa sam svo vrijeme ubjedjivala muza da to nije od straha da se ne bojim nego jednostavno se tresem.
Sala je bila prepuna nekim meni stranih ljudi, prilazili su i predstavljali se a ja sam samo klimala glavom jer sta sam u tim trenutcima mogla reci? Doktor anestezije se predstavio i dao mi upustva za anesteziju u kicmu.Proslo je fino i nakon 2-3 minuta vise nisam osjecala donji dio tijela. Moj suprug je sjedio pored mene, drzao je svoju glavu uz moju i tiho smo ucili odlomke Kur'ana a ja sam imala neki tupi osjecaj jer anestezija je samo bila protiv bolova a ne da nemam osjecaje, pa sam tako mogla “cuti” dok su pravili rez.
G je svo vrijeme govorila sta radi a ja sam osjetila sake kako ulaze u utrobu i polako izvlace moju bebu.Tiho sam prosaputala halalu ‘on dolazi’ i onda se zacuo plac onako piskav, prelijep, neopisiv. Zacula sam G. glas “vrijeme rodjenja 03:40”
Babica ga je preuzimala od G i pronosila pored mene do stola gdje se vrsilo to nekakvo usisavanje vode, te injekcaija valjdar K-vitamina. Pokusala sam slusati babicu i istovremeno osjecat sta se to radi dalje tj. vadjenja druge bebe.
Babica je govorila “djecak, 10 prstica na rukama 10 na nogama…” bio je to znak da je sa njim sve uredu.
Tih trenutaka mislim ponovo onaj isti tupi osjecaj i ponovo plac a zatim smijeh G i tog drugog ljekara kojemu se vise nesjecam imena. G. je po drugi put govorila'vrijeme 03:41Druga babica je prihvatila njega i govorila nam ‘ djecak…’ pitala sam zbog cega su se nasmijali a ona G mi je kazala da se mali nestasko vec po samom vadjenju krenuo piskiti kao pozurio, da je bar bilo tako 🙁 ali nije a zasto saznacete u kasnijim postovima.
Blizanac “A” je bio na jednom kraju sale a “B” na drugom tako da sam “B” mogla vidjeti a da ne podizem glavu ili bolje receno da neokrecem. Babica je podigla blizanca “B” a mene je samo oblio nekli hladan znoj, ugledala sam ga a on je bio sav zgrudvan ko lopta.Kratke nozice ni nalik na noge, podignute skroz pod pazuho. Drhtala sam, znala sam da je to on, moja briga.Imala sam snage toliko da progovorim i da pitam sta je to s njim on nije uredu. Dobila sam samo bezdusni odgovor da pretjerujem sa brigom da to nije nista da je to samo zbog polozaja u kojem je bio u materici. NE NE NE nije, znala sam da nije a pustila sam je da me pravi budalom. Njegova stopala, nisu ni licila na stopala bila su to samo dva klupka, ne znam kako bi ih opisala.
I sad me tuga obuzima i bol i sve ponovo prezivljavam i placem i boli me i tugujem i zahvaljujem Svevisnjem sto mi ga je podario i molim Ga da mome malom borcu podari sabur i jak Iman.

Selam alejkum