05.04.2006.

Bismillah

Proslo je ljeto i blizila se jesen a Esidova fiziatrica je bila veliki optimista i rekla nam je da ce preporuciti nove sprave Esidu, one sa kojima ce se moci pomjerati a istovremeno utvrditi zadacu drzanja balansa te polako uciti praviti prve korake. Negdje krajem Augusta u V smo imali sastanak sa ljekarima, fiziatrima, strucnjacima koji prave pomagala i jako smo se radovali susretu sa njima jer da bi dobili nesto novo bilo je potrebno da se citav tim slozi.
Vraticu se na Maj mjesec kad nas je fiziatrica zamolila da ako se slazemo snimimo jednu kasetu o Esidu koju bi ona mogla koristiti i pokazati svojim kolegama kao primjer vrijednog i nadasve borbenog i upornog djecaka a kako ona rece i njegovih roditelja 🙂
Imali smo dosta snimljenog materijala od rodjenja nasih blizanaca i moglo se vidjeti kako je Esid izgledao onih prvih dana po rodjenju i terapija u AS koje su radjene od samog pocetka. Bilo je to Esidovih 18 mjeseci zivota u 45 minuta i mogao se vidjeti jako veliki napredak jer dijete na kraju kasete nije ni licilo na dijete sa pocetka. Hvala Allahu pa je podario razum insanima i podario nam Svoje robove onakvim kakvim ih On voli.
Na sastanak u Augustu dosli smo pod punom opremom 🙂 “oklop” mala pomagala za stopala koje je Esid koristio kao drzace stopala u pravilnom polozaju nocu, jer opustanjem tijela, stopala se skupljaju i jos vise defomisu 🙁 a najsmjesnije od svega su bila kolica kojima se vozio, prava mala invalidska kolica samo ne za sjedenje nego stajanje. Kako je samo ponosno izvodio okretaje u bolnici a meni i babi citava frka da ga smirimo i konacno “dovucemo” do sobe za sastanke. Jos malo se foliro pred okupljenima i pokazivao sta sve umije 🙂 a umije mnogo elhamdulillah.
Razgovarali smo o Esidovom stanju i pregledali su ga malo, testirali i na kraju svi su bili fascinirani njegovim napretkom znajuci kako je izgledao prije.
Babo i ja smo bili tako ponosni na njega i mislili smo da nikad necemo biti ponosniji a jesmo elhamdulillah.
Dogovorili smo posjetu centru za pravljenje pomagala pocetkom Septembra i tako smo ih i posjetili te uzeli otiske Esidovog tijela i nekoliko dana poslije i probali i po prvi put Esid je dobio i cipelice 🙂 specijalno namjenjene za njegova pomagala. Bilo je lijepo vidjeti ga u “normalnom” stanju tj. sa hlacama nasebi jer ovaj put smo mogli obuci i njih 🙂
Brzo smo krenuli sa trninzima, stajanje, lezanje na podu pa podizanje nogica, tek toliko da osjeti da se sad moze pomjerati. Kao sto to Esid i umije bio je jako vrijedan ucenik i slusao kako fiziatricu tako i nas.
U tom periodu imali smo jos jednom posjetu AS povodom urinarnog i probavnog sistema.Islo je prilicno dobro ali ne i onako kako se zeljelo pa smo pojacali dozu lijekova te dogovorili ponovnu kontrolu pocetkom 2006.

Blizio se moj termin poroda a mi smo imali jednu brigu vise 🙁 kako i sta sa djecom kad odem u bolnicu? Opisati brigu oko toga je tesko, jer Esid ima potrebu da bude izmokravan tri puta dnevno a nije se moglo uskladiti da moj muz dolazi iz bolinice i obavi to a ni nana ( moja svekrva) nije sama mogla brinuti o njima. Tesko, kad nikog svoga nemas 🙁
Moja zadnja kontrola kod doktorice koja mi je vodila trudnocu bila je dva dana prije nego se Cuva rodila.Pitala nas je sta smo uradili za blizance kako cemo sanjima? Posto smo joj objasnili kako stvari stoje rekla nam je dasacekamo da ona proba nesto odraditi sa Esidovim ljekarom-pediatrom. Nacekali smo se ali i vrijedilo je, doktorica je dosla i kazala da nam je sredila da Esid i Naid mogu boraviti sa nanaom u bolnici u jednoj sobi koja je bila rezervisana za njih s tim da moj muz odlazi kad treba Esida ispiskiti 🙂
Nasoj radosti nije bilo kraja i taj smo teret skinuli sa vrata.
Sljedeci dan mene je halal dovezao u bolnicu u V na izazivanje poroda i vratio se po majku i momke 🙂
Esid je bio jako tuzan kad me vidio u bijeloj bolnickoj gardarobi 🙁 nije htio ni da mi pridje a ja pored svojih bolova nisam ni primjecivala to toliko. Nakon 36 sati bolova babica je odlucila zvati dezurnog ljekara jer nije islo kako je trebalo 🙁
U svoj toj zbrci i bolovima ljekaru sam se jako obradovala posebno sto je bio musliman, bosnjak 🙂 kako sam se samo obradovala…
F. mi je kazao da od prirodnog porodjaja nema nista i da mi preporucuje carski rez koji je i obavljen sat poslije i na dunjaluk je stigla zdrava i lijepa curica elhamdulillah.
Molim Svevisnjeg da uputi nju, njenu bracu i sve nas na Pravi put, put Istine.Amin!

Esselamu alejkum
—————————————————————-

07.04.2006.

Bismillah

Par dana poslije rodjenja nase djevojcice stigli smo kuci, bio je prvi dan najljepseg mjeseca Ramazana.Previse obaveza na nasim plecima ali elhamdulillah Cuva je bila jako mirna pa se sa Esidom moglo i raditi i trenirati skoro kao i prije njenog rodjenja. Svakodnevno smo vjezbali i tog oktobra ponovo posjetili AS i po ko zna koji put snimali desni kuk koji je ponajvise ostecen. Poslije snimanja razgovor sa B i ne bas prijatno saznanje. Esi poslije ovih ljetnih odmora mora ponovo na operaciju 🙁 po treci put jedan te isti kuk. Ovaj put bice po najtezi zahvat 🙁
Tesko je prihvatiti, cak smo ja i halal razgovarali da li da prihvatimo to. Insan zna kroz sta sve ce prolaziti i onaj gips i problemi oko presvlacenja i odrzavanja gipsa cistim koliko je moguce pored Esidovog stanja sa stolicom. Opet kad razmislis trezveno dobro je da se kuk sredi koliko je to moguce jer i ljekari nebi nista poduzimali da neocekuju dobre rezultate. Svaka operacija kosta jaaaaako puno a kada bi mi placali nikad to sebi nebi mogli priustiti.Esid je malen pa sve ove operacije nece upamtiti ili bar ce ih brzo zaboraviti.U svakom slucaju operacija sama po sebi nemoze sama pomoci ako mi sami ne treniramo sa njim.
Ako me sjecanje dobro sluzi u Ramazanu smo imali MR snimanje da bi konacno dobili dijagnozu Esidovog hendikepa koja je do tad glasila Caudal Regressionssyndrom. Odgovor je bio skoro identican onome od prvog snimanja kada je Esid bio jako malen. Jedino sto jos uvijek je nemoguce vidjeti kako izgledaju nervi na mjestu ostecenja kicme jer je sve “zguzvano i nagurano”
Jos dok je Esid bio u gipsu ja sam pronasla ljekara koji je na klinici imao najvise znanja o rijetkim hendikepima poput Esidovog. J je bio jako zainteresovan za Esida jer u svom dosadasnjem radu takav slucaj nije vidio. U planu ima dosta enkih pregleda pa ce Esid prolaziti u buducnosti kroz dosta toga.
Polovinom Decembra nakon eto nekoliko mjeseci Esid je napravi prva dva koraka 🙂 jos uvijek tesko i nepravilno ali elhamdulillah bio je to pocetak nadali smo se da ce uskoro to biti puno bolje.
U Januaru ove godine ponovo smo bili u AS radi urinarnog trakta i doktorica je bila, hajd da kazemo zadovoljna stanjem aktivnosti mokracnog mjehura.Moglo bi biti bolje al elhamdulillah nije gore.Nastavili smo sa dozom lijekova koje smo prije dobili i izmokravanjem viska urina u mjehuru kao i prije.
Dani su prolazili a Esid je trenirao ali pravog hodanja nije bilo na vidiku. Balans je bio jako dobar cak sa odkljucanim koljenima i jednim kukom ali meni to nije bilo dovoljno.
Uporno smo pokusavali da mu pomognemo da koraca da uvidi da se u svojim “skinama” (pomagalima) moze kretati jer to je i bilo za ocekivati pored njegovih dobrih osjecaja u nogama ali…

Napokon, dosao je i taj 8. Mart nekima dan zena a meni najljepsi dan nakon dugo dugo vremena. Mojoj radosti nigdje nije bilo kraja. I sad kad se prisjecam tog dana ne mogu a da nepustim suzu jer moj djecak je napravio puno vise koraka sam nego li sam ja ocekivala od njeg. Bilo je to prohodanih 7-8 m uz pomoc rulatora koji je neizbjezan u Esidovom kretanju.
Hvala Allahu Milostivom Samilosnom koji me je obradova, Koji je mome sinu podario snagu da se pokrene.
Kolika god je bila rados moja i mog halala toliko se i Naid radovao uspjehu svoga brata pa je sve skakutao od radosti. A on, moj mali lav tako ponosan nije pokazivao svoju rados vec nesto kao ” pa ja to mogu, sta je tu cudno” kao da je vec dugo vremena koracao.
Ja sam odmah nazvala fiziatricu da joj kazem radosne vijesti a ona je kliktala zajedno samnom i radovala se te par dana poslije prilikom posjete sva usplahirena cekala da Esid stane kod rulatora i krene.Mogla sam vidjeti suze u njenim ocima a bile su to suze radosnice jer i ona je jako veliki “krivac” zbog Esidovog napretka.
13-og Marta nam je u zijaret dosao dedo, moj babo, i onda je krenula jos veca radost. Momci su uzivali u njegovom boravku, igrali su se a moj babo bi cesto plakao zbog Esida a jos vise ga ljubio grlio i davao paznje.
Krajem marta imali smo vrijeme za redovnu kontrolu kod Esidovog kontakt ljekara u V. Jedva sam cekala da vidim reakciju kad ugleda Esida onakvog kakvog do tad nije vidio.
A on ljepota mamina sav ponosan koracao je prema ordinaciji jos je kao veliki djecak pozdravio doktora 🙂
Jedine rijeci L su bile FASCINIRAN sam 🙂
Nije mogao doci sebi od iznenadjenja, nije imao rijeci sta da kaze jer nije ocekivao da ce ga vidjeti takvog sa samo 2 godine i par mjeseci.

Selam alejkum

———————————————————————-

11.04.2006.

Bismillah

Vjerovatno ste culi za terapijsko jahanje 🙂 e ni tu nismo zatajili 😉
Dugo vec vremena odlazimo gledati kako jedan mali djecak od 5 godina jase na konju i koliko je dobar u odrzavanju balansa i koliko mu ustvari pomaze 🙂
Od nase porodicne doktorice sam trazila da napise uputu za Esida kako bi i mi krenuli sa terapiom 🙂
Dogovorila sam sa fiziatricom/trenerom kad krecemo i eto krenuli smo 🙂 Danas ce biti treci put odnosno drugi jer pred prosli put Esid je imao jako visoku temperaturu i morali smo preskociti.
Prvi pokusaj je bio vise nego “glasan” Esid je jako vristao i tih nekih 15-20 min je tako proslo. Tesko ga je gledati da place ali sve za njegovo dobro ja znam da mu neceskoditi nego mu samo moze biti bolje insaAllah.

Ostatak je prolazio uobicajeno, dedo se igrao sa njima po cijeli dan a inace je jako zavolio Esida i dopustio mu sve 🙂 a Esid je to znao jako dobro koristiti 🙂
Jos prije par mjeseci Esid je naucio suru Ihlas 🙂 tj ponavljao je za mnom a malo kasnije je poceo da me dopunjava 🙂 sto je znak da je naucio i moze ako hoce sam da je uci.
Sa dedom je naucio sehadet do kraja 🙂 znao je prije samo prvi dio LA ILAHE ILLALLAH a sa dedom je upotpunio MUHAMMEDU RESULULLAH 🙂 i od svog njegovog uspjeha do sad mislim da mu je taj najveci 🙂
Jes’ da je sa 8 mj. svoje starosti kad bi kihnuo govorio bi elandlaaaa sto bi u prevodu znacilo elhamdulillah 🙂 vec sad kad uradi nesto dobro sjeti se prije nego li babo i mama 🙁 to je samo dokaz kolko ga je Svevisnji obdario znanjem i mudroscu elhamdulillah. Cesto znam da ga “kunem” da Bog daa bio hafiz pa cuvao knjigu Istine sa ponosom i dostojanstvom. 🙂
Dedo je otisao ali je kod Esida ostalo “oso dedo oso” nedostaje mu 🙁

Eto dok sam ovo tipkala stigla je postarka i pismo tj. poziv na kontrolu u AS na ortopediji, B ponovo zeli da ga vidi prije nego li poslije ljeta krene na operaciju. Termin za pregled je pocetkom Juna insaAllah.

Eto izgleda da bi ovo bilo sve o Esidovih dvije godine i 5 mjeseci zivota, vjerovatno dok budem pisala naredne dane da cu se morati vratiti u proslost i napisati nesto o prijasnjem vremenu jer vjerujem da sam dosta stvari zaboravila jer toliko toga se izdesavalo.

Hvala vam na vremenu kojeg utrosite u citanju naseg bloga.
selam